Pretražite forum pre nego što postavite pitanje, možda je već neko imao slično pitanje/problem.
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
ParkourParkour nije extremni sport, on cak ni nije sport, jer je potkrepljen filozofijom, i ima svoju mentalnu stranu, on je disciplina, poput borilackih vestina, i on je nacin zivota Traceura. Njemu se morate posvetiti da bi ste napredovali. U njemu je cilj da Traceur stigne od mesta A do mesta B sto efikasnije, korisnije, tecnije, elegantnije, u jednom ne prestanom trku bez obzira kakve se prepreke nadju ispred njega.Treniranjem Parkoura, mi treniramo u isto vreme i telo i um. Dok savladjujemo prepreke fizicki, na slican nacin ih savladjujemo i mentalno. Na taj nacin, kroz takvo iskustvo nastaje filozofija Parkoura koja se ogleda u tome da Traceur u svakodnevnom zivotu nadje najbolji nacin da savlada prepreke kakve god one da su, na primer na poslu ili skoli da nadje naj efikasniji nacin da resi probleme koj se nadju pred njim. U Parkouru nema ogranicenja u godinama, ne treba vam posebna oprema, trebaju vam samo patike i volja.Ljudi najcesce Parkour mesaju sa Freeruning-om, zato sto je Freerun nastao iz Parkoura. A razlika izmedju njih je sto frerunneri ne shvataju filozofiju, ne osecaju mentalnu stranu, rade akrobacije/gimnastiku kao sto su salto (napred, nazad, u stranu...) u toku kretanja.Vecina Traceura rade akrobacije ali ne smatraju ih Parkourom, zato sto oni ne doprinose efikasnosti kretanja, nisu tecni nego se javlja zastoj koji automatski prekida fluidno kretanje . Treniranjem parkoura poboljsava se fizicka spremnost coveka jer u Parkouru prilikom svake tehnike koristi se celo telo, tako da se vezba svaki misic, takodje se poboljsava i koncentracija - zato sto je ona neophodna i to se nazalost shvati posle padova pri nedostatku koncentracije (ti padovi nisu prijatni, ali nisu ni opasni), onda poboljsavaju se refleksi, povecava se samopouzdanje, preciznost, balans, hrabrost, i totalno se menja pogled na svet,pocinjemo da razmisljamo drugacije,racionalnije. Parkour nas uci da pomazemo jedni drugima,da budemo korisni.Ljudi se menjaju na bolje, pronalaze svoj put kroz zivot.U Parkour, ne postoji takmicenje. Jedini vid takmicenja je takmicenje protiv samih sebe i svojih strahova.
Procitajte tekst o parkouru koji sam stavio i shvatice te da parkour nije extreman sport
Koja Ana?