*Zanimljivi tekstovi*

[Buster_Merryfield]

http://en.wikipedia.org/wiki/Hernán_Crespo#Srbenda

[Ba0o]

 Riba sam i kidam

Najnoviji žanr muzike, naročito popularan kod devojaka ispod 25 godina.
Tekst "ja sam riba i kidam" pesama uglavnom predstavlja monolog ostavljene devojke, koja peva svom bivšem dečku i njegovoj novoj devojci, koliko je ona u stvari kul i koliko je taj dečko glup, a njegova nova devojka ružna. Ona je sada puna samopouzdanja, ona tera muškarce da svršavaju na nju samim tim sto se pojavi, ona mrda kukovima kao nijedna, ona je shvatila da joj se može. Ona će se podati prvom koji joj naruči piće. Ona je sada kulja od svih. Ona je Ledena kraljica. On će patiti za njom. On će se kajati. On će shvatiti da ova nova nije ni do kolena "ja sam riba i kidam" devojci. On će joj slati poruke.
Ali Ona...
Ona će, iako pesma ne kaže tako, završiti kao žrtva AIDS-a, preminula preranom smrću pod nekim mostom.
Jer njoj se moglo.

[Ba0o]

[Avram]

Prijateljstvo među ženama:

Jednu noć supruga nije došla kući i suprug ju je upitao gde je spavala,a ona mu odgovori da je spavala kod jedne svoje prijateljice.
Suprug je nazvao 10 njenih najboljih prijateljica ali ni jedna od njih nije to potvrdila...

 
Prijateljstvo među muškarcima:

Jednu noć suprug nije došao kući i supruga ga upita gde je spavaoa on joj odgovori da je spavao kod jednog prijatelja.
Supruga je nazvala 10 njegovih najboljih prijatelja, osmorica su potvrdila da je spavao kod njih, a dvojica da je još uvek tamo.

[Z]

Imao sam otkrovenje… O svetu, za par decenija… U vreme kada ce se svakome kada se rodi, dodeljivati facebook strana…
Usled greske u kodu, jedna beba nece moci da adduje prijatelje… Niti ce moci da bude addovana… Pokusavace, decenijama, da zivi zivot… Bez i jednog prijatelja… Godinama ce se u njemu odvijati bitka… Da izdrzi… Ili da uradi nezamislivo…
Ubije svoj facebook…
I pokleknuce… Ubice ga…
Bice jedini civilizovan covek bez facebooka…
Ali, umesto da nestane, kao sa neta, on je ucinio nezamislivo!
Izasao je napolje i – imao zivot…
Polako… Pocele su da kruze price o njemu po netu…
Pocetkom, samo medju cyber emo klincima, ali kasnije i medju svima ostalima… Covek bez prijatelja je brzo postao… Covek sa zivotom…
The Unaddable One…
I dalje se trazi jedan pionir njegove ideje… Trazi se najhrabriji, ko ce imati zivot…
Hoces li to biti… Bas ti?

[Ba0o]

STATUS MOG DRUGA -"Zene rade pirsinge, buse nos, usi, bradavice i pupak. A na kraju krajeva
i klitoris. One depiliraju noge vrucim voskom, briju se ispod pazuha i
po stidnim delovima, cupaju obrve i brkove. Ugradjuju silikone u sve
delove tela: grudi, guzu... Idu na liftinge, liposukcije, vade rebra i
ko zna sta jos, a kazu da ne vole analni sex JER IH BOLI?"

[Z]

can't argue that

(btw, matoro je to poprilicno, no dobro)

[Zeberdee]

Ovo moram da okacim ...

[Ba0o]

Da sam kojim slučajem rodio se drugde,

poznavao sad bih druge zle i dobre ljude.

Da sam kojim slučajem im'o sestru, brata,

drukčije bi delila se roditelja plata.

Da sam kao mali znao za starijih muke,

od puštanja brkova bi odma' dig'o ruke.

I da život škola je da sam tada znao,

ne bih iz nje bežao, u školi bih spavao.

Da sam kojim slučajem živeo na selu,

ne bih kao "gradski" u 'ladovinu debelu.

A da kojim slučajem nisam imao selo,

ne bih znao šta je pravo zdravo mleko belo.

Da se ko tinejdžer nisam pravio da sve znam,

možda danas ne bih bio svestan kol'ko ne znam.

Da sam bio dobar danas bio bih još bolji,

da sam bio loš  sad bi sigurno bio gori.

Da sam ja studirao šta su drugi hteli,

danas treći moje bi frustracije trpeli.

A i da sam upisao neku drugu školu,

verovatno sad bih isto bio na birou.

Da u mojoj domovini nije bilo rata,

danas moj bi prijatelj imao živog brata.

I da nismo kurčili se pred USA i EU,

bombardovanje bih gled'o samo na TV-u.

Da sam mog'o da pevam ja ne bih bio reper,

ovde pesme pevaju oni što "voze" šleper.

Da sam šleper vozio ja imao bih pare,

al' i ispod jastuka bar dve-tri utokare.

Da sam im'o muda danas ne bi im'o mira,

al' ne bi jeo govna nego pršute i sira.

Nisam im'o muda al' sam srce im'o zdravo,

pa sam dosad u životu bar spokojno spav'o.

Da sam diz'o tegove umesto pivskih boca,

sad bi i Čak Norisa tuk'o, da jebe oca.

A da nisam pušio već šutirao loptu,

dosad bi već zajeb'o i Dijega Maradonu.

Da sam svaki dinar sa kocke prosjaku dao,

taj bi nesrećnik se danas Rokfelerom zvao.

I da nisam probao i raznoraznu drogu,

ne bi tad me izdao drugar izmedju nogu.

Da sam dosad ja jebao kada god sam hteo,

u karanju proveo bih skoro život ceo.

A da nisam napinj'o ko vo kod nekih sojki,

kroz ruku bi meni prošlo mnogo manje dojki.

Da mi malo duži je to naravno da želim,

mada ga i ovolikog vrlo rado delim.

A da sluš'o sam babe, strine, tetke i ujne,

dosad bih i na prstima nožnim im'o burme.

Da sam knjiga pročit'o koliko sranja neka,

sad bi ste me zvali pokretna biblioteka.

I filmova da sam gled'o kol'ko raznih sranja,

Tarantino lično bi mor'o da mi se klanja.

Muziku da slušao sam umesto budala,

opera bi danas mojim imenom se zvala.

Da sam putovao tamo gde sam poželeo,

dosad bih već čet'ri puta video svet ceo.

A da sam u politiku slučajno ušao,

sad bih sa visine svima ja na glave srao.

U dupe da jeb'o sam se sad bih na paradi

provocir'o radnike što umiru od gladi.

Čak i iole da sebi samom ja sam jasan,

ne bih ovde srao samo da sam, da sam, da sam...

Ali kad bi baba muda imala ko deda,

ne bi bila deda već bi bila hermafrodit.


By  Karinos Uterus

[Avram]

Matoro k'o biblija, ali LOL

[EB_AleX_EB]

Ja sam cuo da je pao taj test. I jes matoro, ali jebeno glupo 

[Z]

jebo majku, preplakah ga xD
elem, dobih mal' pre na mejl


To: <undisclosed-recipients:>
Sent: Thursday, October 07, 2010 14:44
Subject: sljaker





A*KO  OVAJ  NIJE  BOSANAC,  NE  ZNAM  KO  JE...........*


* **Ovo vredi čitanja, mene su suze oblile !!!*


Radi se o jednom privatniku (zanatliji), koji je povodom

radne nezgode  uputio ispunjen formular svom osiguravajućem zavodu za

preuzimanje nastalih troškova. Sve ovo se desilo u Švajcarskoj gde se

ovaj dogadjaj mogao pročitati u Zuricher Kosmos-u. U tom

formularu oštećeni  je, na pitanje načina dešavanja te nezgode naveo, da je

NEPLANIRANO odreagovao u jednom trenutku. Takav iskaz  je za SUVI

(Švajcarski osiguravajući zavod za Privatnike) bio dosta neprecizan,

tako da su službenici iz osiguranja zamolili privatnika, da im to

malo  detaljnije objasni, jer je neophodno za daljnje razmatranje...


Zanatlija odgovara na tu molbu sledeće:
Cijenjene Dame i Gospodo, u odgovaranju na vašu molbu za dobivanje dodatnih

informacija mogu vam sljedeće reći:
Kod pitanja 3 u formularu naveo sam neplanirano reagovanje

kao uzrok nesreće. Zamolili ste me da vam to pojasnim, što ovim

putem želim da učinim. Kao što već znate, po zanimanju sam krovopokrivač.

Tog kobnog dana nalazio sam se sam na krovu jedne šestospratnice. Kada

sam završio sa svojim poslom imao sam 250kg crijepova viška na krovu

koje je trebalo snijeti. Pošto nisam imao namjeru da ih u bezbroj

navrata nosim stepenicama, odlučio sam da ih stavim u veliku

kantu. Kanta koja inače služi za dizanje ili spuštanje tereta na visine.

Sišao sam na dno i vukao sam konopac preko role dok nisam digao kantu,

koja je bila vezana za isti, na visinu  na kojoj mi je trebala.

Konopac sam naknadno čvorom vezao i time sam

stabilizovao kantu na visini šestog sprata. Nakon toga sam

otišao na krov i natovario kantu da bi poslije toga sišao dole.

Odvezao sam konopac u namjeri da kontrolisano spustim kantu koju sam
natovario

sa 250kg crijepova. Ako pročitate pitanje broj 11 iz prethodnog

formulara, ustanovićete da sam u to vrijeme vagao nekih 75kg. Veoma
iznenadjen

povodom gubljenja dna pod nogama, izgubio sam "duhovnu prisebnost" i

zaboravio u svoj toj frci da ispustim konopac iz ruku. Mogu reći da u

tom trenutku nisam bio pri sebi. Mislim da ovde ne treba da navodim,

da sam velikom brzinom išao prema gore. Otprilike u visini 3. sprata sam se

sreo s kantom (uh).. . Taj susret objašnjava frakturu lobanje i lom

ključne kosti. . . Neznatno sporije nastavio sam putanju ka vrhu i tek
sam se

zaustavio kad su mi vrhovi prstiju upali u rolu koja je označavala
najvišu tacku.

Bol koji ne mogu da vam opišem je ujedno zadužen za lomljenje  3 prsta i
dva nokta.

Mimo svih bolova, ja ne gubim svoju prisebnost  i odrzavam se na konopcu,

kojeg ne smijem da ispustim iz ruku ni pod koju cjenu.

Kanta, koja je u medjuvremenu stigla na cilj, pod jačinom

udara izbija i lomi svoje dno. Time dolazi do izpražnjivanja iste...

Kao što rekoh u prošlom formularu kod tačke 11, vagao sam

75kg i samim time znatno teži od prazne kante u tom trenutku. Kao što

već možete da zamislite,  počeo je veoma brz silazak.. U visini 3.
sprata sam ponovo

sreo kantu ovaj put odozdo dolazeći. Susret koji kao posljedice nosi

sljedeće: Slomljeni zglobovi na obe noge, lom lijevog koljena i
ogrebotine po

nogama i rukama. Ovaj put znatno usporen nastavio sam putanju ka dnu,

gdje sam pri prizemljivanju na izlomljene crijepove slomio 3 pršljena,

bol koji nisam ni registrovao... Dok sam tako ležao dole, sav

izlomljen na izlomljenim crijepovima i posmatrao kantu koja je bez dna

visila na visini šestog sprata, ostao sam ponovo bez svoje "duhovne

prisutnosti" i pustio sam konopac. Ovaj put je kanta bez ikakvih

zastoja krenula ka meni i izbila mi 3 zuba i slomila nos..

Veoma mi je žao zbog svega ovoga i nadam se da sam vam

ovim olakšao buduće razmatranje. U slučaju da vam nedostaju precizniji

detalji, spreman sam da vam stojim na raspolaganju.

[Buster_Merryfield]

Al im opisa!

[Z]

Ja cenim da je lik tu negde umro, i vaskrso...
ja sam za to da liku osnujemo jebenu religiju!!!

[Buster_Merryfield]

[oftopik]Zidareva "krovo-pokrivacheva" religija?[/oftopik]

[Ba0o]

*MODERNA BAJKA*
(by Karinos Uterus)

Ma, slušaj da ti kažem jednu stvar:

uopšte nije bitno što je Trojan car imao kozje uši,

nego što je ona mala Pepeljuga, bre, počela da puši

i da ostaje u gradu svake noći posle ponoći.

Ma da, upala u loše društvo, počela da pije,

još se spetljala sa onim džukcem Snupijem,

napustila školu, odala se alkoholu, drogama i bludu...

pušila je čak i Robin Hudu.

Čuo sam, rekao mi zeka,

vid'o sam ga stoji ispred "Meka", čeka Velikog Bleka,

a šteka džoint u rukavu, počeo da puši travu,

kaže - zajeb'o muziku, kao - neće da radi za slavu.

I u pravu je, razumem! Od pevanja nema 'leba!

Nego to treba da shvati i onaj Cvrčak što se mlati s violinom celog leta,

svira dok siroti mravi rmbaju po žegi kao stoka...

A da, vid-o sam i Boba Roka, on se tabletama koka.
Nosi flajku štoka i mota se oko bloka;

s njim i onaj Mornar Popaj, vucara se sa Olivom...

jebote, ja kad god ih sretnem oni uradjeni pivom.

A Dilan Dogu našli drogu izmedju nogu,

na carini, kad je hteo preko grane da zapali.

Štrumfovi ga napali, pa prebili, pa priveli,

onda seli u kafanu, naručili piće - "Živeli!"

Kruger Fredi obr'o groždje Ledenome Dedi,

dok je ovaj brao zelen bostan u bašti sljezove boje.

Vid'o ga Tom Sojer, on bar neće da laže;

znaš da dečko uvek istinu kaže.

A ustvari, celu zaveru su zakuvali patuljci rudari,

s onom jebenom Snežanom na čelu.

Da, u španskom selu na prelu doveli mečku belu da šatro tu igra,

dok oni iz zoo vrta maknu tigra.
Al' onda dodje Hari Poter i otme Snežani čelo,

pa ga slomi i počne da duva u čarobnu frulu;

priključi se Miki Maus, on sad kao pušta haus;

vrte ploče on i ono Ružno Pače... šoče.

Alć uskoče oni pijani kurtoni Pokemoni

i počnu da prave sranje, da razbijaju lobanje;

a više-manje sve bi još i prošlo dobro

da se Roki i Rambo nisu zakačili s Kobrom.

Onda vrag odnese šalu, a donnese onog Tarzana budalu,

a on udje u štalu pa izvede Markovog Šarca,

pa pozove onog starca Vujadina da se šiba sa mladima,

nego, srećom, njega to ne zanima.

A onda sretnem onog Duška Dugouška,

slomljena mu njuška, pa sad kada priča šuška.

S njim i ona njuška, onaj Čarobnjak iz Oza,

i ona koza iz voza... nije Mimoza, nego ona... Trnova Ružica!

Ovol'ka joj guzica, debela ko Gica Prasica;

čuo sam u venu se puca, počela za 'mić dopa da se tuca, bre!
Šta ti je, čoveče!?! Eeeej...

A ona fufa Crvenkapa, 'si čuo šta je uradila?

Srela onog sirotog Pinokija, pa ga prebila,

na zemlju ga bacila i na nos mu sela,

a onda počela da peva ono "Laži, laži, laži me" od Alke Vujice.

Ludnice, bre, opšte! Mene uopšte više ništa ne može da iznenadi,

svako svakom svašta radi.

Čak i Branko Kocka počeo u venu da se bocka;

onaj škrtac Baja Patak da se kocka.

A znaš li ko su sada u kraju glavni dileri?

Nećeš da mi veruješ, brate! - Tom i Džeri!

Vutra, koka, pajdo i ekseri, ceo Diznilend su uzeli.

Šilju ubili i pos'o mu preuzeli.

Brate, zajebani likovi ti crtani i stripovi.

Al' zato ovi iz knjiga, stvarno svi su prva liga;

Vidim Oliver Tvista kako igra rumbu, obukao bundu,

Mačak izuo čizme, pleše po limenom krovu.

Tu sretnem kera Floka, Blafa i Žalosnu Sovu,

oni mrtvi pijani u Gvozdenom rovu kovu.

Onda shvatim da je ova zemlja jedna kuća luda,

uzmem Alisu za ruku i pravac u Zemlju čuda.
I tako smo živeli srećno do pred sam kraj svojih života.

Čiča Miča i gotova priča.

[Ba0o]

“SAJBER FOLK”

Sinoć sam te guglo
tražio po fejsu
twitao ti majku
kliko po majspejsu

čito komentare
nepoznatih ljudi.
Ko se s giikom petlja
pravo mu i budi!
Milo gledam heder
i na blogu entry
u arhivu dane
kad smo bili sretny

ali ti si autooooooooooor
i ja nemam praaavaaaaaaaaaa.
Sve o nama svijetuuuuuuuuuuuu
rekla si na netuuuuuuuuuuuuuu!

Slike si na fliker
okačila ziher
ja više ne mooooguuuuuuuuuuuu
čitat to na bloooguuuuuuuuuuu

(ref.)
Neću forum!
ni jutjubaaa!
jebem i taj!
veb dva nulaaaaaaaa!

da bar jednom!
preko danaaaaaaaaaa!
vidimo seeee!
bez ekranaaaaa!

[Buster_Merryfield]

True :|

[Buster_Merryfield]

Noob: Brate, koji ti imaš kompjuter?
Geek: AMD Athlon 2 Ghz, 1 GB RAM-a...
Noob: Ma brate, koji ti je to Pentium?
Geek: Pa... Može se reći da je kao Pentium 4.
Noob: Brate, to je sranje, meni će ćale da kupi Pentium 5!
Geek: Kako kad Pentium 5 ne postoji?
Noob: Šta jedeš govna, ima ga moj brat od strica i to je najbolji kompjuter na svetu!
Geek: Zbogom pameti...

[Buster_Merryfield]

Dredovi

Efikasno sredstvo za skretanje pažnje sa ružnog lica na kosu.

Oh, sunce mamino,čim malo poodrasteš stavićemo ti neke dredove, nešto...

Izvor, shta drugo, no Vukajlija   http://vukajlija.com/dredovi/175073

[Ba0o]

[Worthless]

Aaaaahahahahahahahahaha      !!!!

[KULTUROLOG]

Eto jednog malo ozbiljnijeg teksta, nadam se da će se netko potruditi pročitati, jer stvarno nije dug.

"STID" - PERO JERKIĆ


Na svijetu nema nepoštenijeg osjećaja nego što je stid. Kada se nepravda koju stid stvara razriješi svi problemi čovječanstva nestat će poput oblaka rastjeranih jakim vjetrom. Kada bi stid pokušali zbiti u jednu rečenicu to bi svakako bila ona u kojoj bi ustvrdili da se onaj tko bi trebao biti postiđen nikad ne stidi, dok oni postiđeni za stid nikad ne bi trebali ni znati. No pošto taj, meni omraženi, pojam u jednu ipak ne mogu zarobiti poslužit ću se nešto većim brojem rečenica.
Točno pet minuta prije nego što sam počeo pisati ovaj članak radio sam jedan za nijansu drugačiji posao. Prije par minuta sam, naime, prao svoje prljave čarape. Dok sam sagnut iznad vode stajao kroz glavu su mi prolazile dvije misli. Prva misao se bunila protiv tog odvratnog posla, dok je druga sebe tražila kilometrima daleko. Druga misao koja mi je kroz glavu prolazila ticala se moja majke koja je taj posao za mene obavljala prvih 18 godina mog kratkog života.
Moja majka svakog dana osam sati svog života prodaje da bi sebi omogućila opstanak, a meni razonodu pisanja loših članaka u bijednom studenskom listu. Nakon osmosatnog prostituiranja u gazdinoj kuhinji, koji iz znoja svojih radnika milijune cijedi, dolazi kući i počinje prati moje čarape. Moja polumrtva majka, na kraju dana, liježe u svoj krevet da bi sklopila oči u nadi da se ujutro neće probuditi, i da će tako pobjeći iz vječne more svoga života. Onaj tko se usudi u istoj rečenici spomenuti rijec stid i ime te osobe ne zaslužuje da se naziva čovjekom. Dok prodaje svoj život ta me osoba puni neuništivim ponosom koji će moći umrijeti tek kada me crvi budu izjedali.
No proletarijat tog ponosa očito nema. Proletera stid zahvaća kad sa svog radnog mjesta, u plavom, prljavom kombinezonu, izlazi da bi u obližnjoj trgovini kupio kruh i jedno malo pivo koje će popiti za vrijeme ručka. On se stidi pred onima koji u svojim odjelima diskutiraju o tome koju su tajnicu kada povalili na zadnjem sjedalu svog Mercedesa. On se stidi pred onima koji njegovu krv sišu i njome pune svoje vampirske zalihe. No buržuje stid ne zahvaća - oni očito posjeduju serum koji taj opaki osjećaj instantno otklanja. Što li onda zapravo tjera proletera da sam sebe ponižava kada, skidajući svoju radničku odjeću i oblačeći neke prikladnije krpe, izriče podršku svojim izrabljivačima? Zbog čega je Armanijevo odjelo prihvatljivija odjeća od prekrasnog, plavog, upraljnog kombinezona? Tko određuje norme; tko nameće pravila; tko obmanjuje ljude?
Buržoazija je ta koja svoj pokvareni mentalitet i svoje licimjerne običaje nameće svojim slugama. Nakon što im pola života oduzima na radnom mjestu, buržaozija proletere sljedi u njihove domove u kojima ih hrani naslagama svoje ideologije i od njih stvara najsavršenije robove u povijesti. Na pamučnim poljima robovi su krvavo robovali, ali su ipak za vrijeme svog vječnog posla stvarali svoju autonomnu kulturu. Imali su blues; svoju nevolju i bezizlaz utapali su u pjesmi koja je bila crv u ušima njihovih izrabljivača. No današnji robovi ne samo da poslušno pristaju na robovanje u pamučnim poljima današnjice, već umjesto da stvaraju svoj identitet prihvaćaju kalupe u koje ih ukalupljuju njihovi izrabljivači. Proleteri su ti koji sa svojih malih ekrana upijaju gomile buržoaske propagande koja ih potpuno udaljava od stvarnosti. Ne samo da bivaju izrabljivani već izrabljivanja ni svijesni ne žele biti. No ni to nije najžalosnije. Najžalosniji je stid. Radnici se stide toga tko su. Stide toga što su žrtve koje su, osim zatvora koje su izgradile sebi, stvorile i carstvo blagostanja svojim krvopijama. Stide se toga što su jedina snaga koja može preobraziti svijet i učiniti ga pravednijim. Stide se sebe jer im kažu da je tako ispravno.
Dok god radnik ima buržoaske ciljeve on ne može imati svoje ciljeve - dok se god radnik posjeduje buržoaski ponos mora se stiditi samoga sebe. Radniku je cilj kupovanje automobila kojim će se malo približiti svome buržoaskom gazdi koji ih ima dvadesetak. Radniku je cilj izgradnja svoje kuće kojom će se malo približiti svome buržoaskom gazdi koji ih ima dvadesetak. Radniku je cilj kupovanje dopadne odjeće da bi se malo približio svome buržoaskom gazdi na kojem ju je i primjetio. Radnik kao svoje ciljeve vidi tisuće drugih stvari od kojih svaka predstavlja njegov stid i samouništavanje. Čim radnik odbaci buržoaski mentalitet stid će instantno nestati - buržoazija se neće niti stići postidjeti jer će prije toga kao klasa potpuno nestati.
No ipak proletarijat se i dalje stidi - stidi se gotovo najviše na svijetu. Gotovo najviše kažem jer je istina da ima i onih koji se stide više od njega. Proleterska djeca su ta. Proleterska djeca su ta koja cijelo svoje djetinjstvo i mladost provede stideći se onoga što jesu. Kako li je žalosno da proleterska djeca zavide svojim bogatim drugovima. Kako li je žalosno što proleterska djeca svoje roditelje potajno proklinju zbog neostvarenih želja za novim biciklom ili pak skupim tenisicama. Kada bi ta djeca samo znala da su njihovi roditelji ti heroji koji, uz to što kao robovi rade da bi njima život omogućili, i njihovim mladim, uobraženim, drugovima poklanjaju sve te skupe stvari.
No proleterska djeca su ta koja konačno unazađuju svoj status, status svojih roditelja i status proletarijata uopće jer objeručke i oduševljeno prihvaćaju buržoaski mentalitet. To bi bilo loše kada bi se bar oni time mogli usrećiti... no ni to ne mogu - što znači da se situacija iz loše pretvara u žalosnu. Kako li bi bilo koga moglo zadovoljiti odvratno, pokvareno i licimjerno društvo? Kako tko sebe može smatrati ispunjenim u okružju pokvarenih ljudi, čija su lica premazana debelim slojevima raznih kemikalija i krema, a glave pune najprizemnijih stvari koje ljudski mozak može zamisliti? Što li uopće tjera proletersku djecu da svim silama žele ući u takvo ekstremno pokvareno okružje i da se odreknu svega što bi mogli biti? A mogli bi biti... već sada bi mogli biti sretni, ispunjeni, moralno uzvišeni, iskreni pojedinci čiji bi život bio lišen nestvarnih briga, a čije bi brige biti stvarne; i samim time razrješive. Proleterska djeca odbijaju biti glasnici novog vremena i umjesto toga uskaču u okvire starog, trulog i raspadajućeg društvenog trupla na umoru. No najžalosnije je to što za vrijeme toga nerazumnog, samoubilačkog čina neprestalno pljuju po sebi i licima svojih roditelja.
Osobno sam postiđen jer ne radim dovoljno agresivno na uništavanju te truleži koja guši čovječanstvo. No što li može uništiti stid jednom za uvijek? Revolucija! Što li može stvoriti revoluciju? Uništenje stida. Pravi je to zatvoreni krug. No zatvoreni krug je zatvoren samo zbog toga što se još nije otvorio. Zatvoriti članak pametnom parolom najveće je umjeće koje mi nikad ne polazi za rukom; pokušat ću ponovo: Postiđeni svih zemalja otvorite zatvoreni krug!

Izvor: http://crveni.tripod.com/litera/stid.htm

[KULTUROLOG]

DIREKTNA DEMOKRACIJA –
SUUPRAVLJANJE ILI SAMOUPRAVLJANJE?
 
"Tek kada zbiljski, individualni čovjek vrati u sebe apstraktnog građanina i kao individualni čovjek postane realno biće... tek kada čovjek spozna i organizira svoje 'forces propres' (vlastite snage) kao društvene snage i stoga više ne bude od sebe dijelio društvenu snagu u obliku političke snage, tek tada će čovjekova emancipacija biti dovršena." Marx, Prilog Jevrejskom pitanju
 
"Ako demokracija znači davanje prioriteta formi nad sadržajem, jedino će transformacija društvenog sadržaja vratiti formu tamo gdje pripada."
 Gilles Dauvé: A Contribution to the Critique of Political Autonomy
 
piše: Mate Ćosić
 
Izniman se doprinos studentskog direktno demokratskog djelovanja (dirdema) sastojao ne samo u tome što se usporila komodifikacija znanja sa svim njezinim društvenim posljedicama, nego i u tome da su se u politički vakum Hrvatske 'javnosti' unijele 'nove' i 'svježe' metode i ideje borbe. Leitmotiv tih dana bila je ideja dirdema, bezličnog (faceless) otpora i blokade kao efektivnih metoda u borbi za obranu prava i materijalnih resursa reprodukcije koji nam se svakodnevno nastoje  oduzeti, ali i kao 'novina' drugačijeg uspostavljanja samodeterminirajućih političkih praksi koje su predstavljale prekid sa logikom onog što se uobičajeno podrazumijeva pod 'politikom'. Bez okolišanja bi se moglo reći kako se radilo o najznačajnijem emancipatorskom događaju u skorijoj povijesti ovih prostora. Za mnoge je upravo  ta sadržajnost glavni motiv podupiranja i priključivanja borbi, posebno ako se u obzir uzme realna ocjena kako sama borba za besplatno obrazovanje predstavlja tek jedan ciklus, ali i prvi organizirani oblik takvih primjera borbe koje se eksplicitno suprotstavljaju kapitalu, koje raskrinkavaju navodnu nepovezanost i 'relativnu autonomiju' ekonomije i politike, koje imaju izražen klasni sadržaj i koje su samoorganizirane.

Jednom kada konkretna borba utihne ili se primiri, i usprkos ciničnim glasovima koji olako zaključuju "kako se ništa nije postiglo", uvijek ostaje otvorenim pitanje traga koji je neka borba za sobom ostavila. U 'našem' slučaju nije trebalo dugo čekati na to. Tekući su prosvjedi pokazali kako je val ideja koje su pokrenuli studenti zahvatio i šire društvene skupine, jer nisu samo oni nosili dirdem natpise, a kolika je njegova snaga vidimo i u tome da se ovih dana osnovao i prvi dirdem sindikat u Hrvatskoj "Akademska solidarnost".

U mainstream medijima dirdem fraza također je počela sve češće cirkulirati i možda prije svega tu leži opasnost da se samo značenje dirdema i njegova emancipatorska subverzivnost omekša, očisti od svojeg sadržaja, instrumentalizira i kooptira. Ako u obzir uzmemo i to da u 'javnosti', a posebno kada je pitanje o  'politici' i 'demokraciji', djeluju uglavnom dominantne –neoliberalne- ide(je)ologije (koje se samoprikazuju i kao 'postideološke') čija je funkcija 'u krajnjoj instanci' reprodukcija/rekonstitucija kapitalističkog društvenog odnosa – ima se razloga vjerovati da su ove opasnosti realne.

 Problematičnim postoje kada se u 'dominantnom ključu' dirdem počinje shvaćati u uskom značenju i imaginariju. Tako se dirdem često svodi na pitanje referenduma i to shvaćenog u njegovom 'državotvornom' obliku, kao dirdem oblik nacionalne države, kao 'glas građana' u inače tekućem i uobičajenom obliku 'državne politike'.  Nešto poput slike atomiziranih i fragmentiranih 'pojedinaca' koji svako toliko odlučuju o 'državnom poslu'. Karakteristično za ovaj diksurs je to da se u njemu pitanje kapitala (i relacije sa državom) uopće ne postavlja, čak štoviše, kapital i dalje često ostaje 'nepolitičko' i 'objektivno' pitanje, a time i samo 'čitanje' i politika na strani kapitala (Harry Cleaver. Reading Capital Politically). Pored toga, da se referendum može lako instrumentalizirati potrudili su se pokazati i 'demokratski dušebrižnici' sa brojnim primjerima koji se onda nastoje upotrijebiti protiv same ideje dirdema, praćeno sa argumentom kako većina često puta nije u pravu, što je u nekim slučajevima i točno. Međutim sve to ne može biti argument protiv referenduma, a još manje protiv dirdema u cjelini jer kao što referendum nepobitno ima osnažujuće (eng. empowering) dimenzije za 'građane' tako ni sam dirdem nije svodiv samo na pitanje referenduma, posebno u svojem povijesnom značenju i genealogiji.

 No to može ukazati da referendum sam po sebi i u vakuumu ne govori puno, da je kao čisti pojam nesavršen, da se uvijek događa u nekom širem kontekstu (izvan samih sfera 'politike') i da o njemu ovisi. To je još više slučaj ako u obzir uzmemo šira pitanja eksploatacije i emancipacije, a posebno ona koja u fokusu imaju i političku ekonomiju kapitalizma (bez koje je bespredmetno analizirati i emancipaciju i slobodu). Za takve se primjere dirdema potrebno odmaknuti od shvaćanja povezanog sa državom (i referendumima) jer se takvi primjeru tu ne mogu ni naći. Ali gdje ih onda tražiti? Odgovor leži onkraj same studentske populacije, a njegov se trag, zahvaljujući njihovoj artikulaciji i borbi,  barem simbolički može potražiti ovih dana i na ulicama Hrvatske. U približavanju ideje dirdema 'običnim građanima' te su se ideje približile onima čija baština izvorno i jesu – radnicima i radnicama, posebno onima koji samosvjesno i organizirano djeluju na svojem samooslobođenju. Upravo se tu mogu potražiti emancipatorski sadržaji dirdema.

Tako se i 'novina' dirdema pokazuje kao ustvari 'stari princip' organiziranja obespravljenih, star  skoro 150 godina, star također koliko i organizirani radnički pokret. Prvo organizirano međunarodno radničko udruženje (tzv. Prva Internacionala) nastalo je na primjer ne samo kao spontani izraz radnika (Laslo Sekelj. Komunizam i država), već je od početka, u velikom djelu svojeg članstva (a posebno onom pod utjecajem Proudhona) imalo i dirdem princip organiziranja, kao i direktno demokratske vizije društva kojima se nastojalo izmijeniti postojeće stanje eksploatacije i neslobode. Ovaj je pokret u svojem organiziranju sadržavao i 'kritiku političke ekonomije' kapitalizma. Ona je štoviše predstavljala jedno od njegovih centralnih mjesta (zahvaljujući Marxu), a sama uvodna preambula statuta te organizacije započela je karakterističnom anarhističkom parolom kako "oslobođenje radničke klase treba biti djelo samih radnika". Ovdje namjera nije svojatati ideje dirdema već uputiti na njihovo dugo postojanje i formativni kontekst, dekonstruirati njihovu 'novinu' i istaknuti problematičnost olakog (ili redukcionističkog) uvrštavanja istog u generalni pojam 'dirdema', posebno u vezi sa značenjima koja taj pojam u nekim kontekstima može dobiti.

Ukoliko se značenje dirdema kao 'demokracije države' u najboljem slučaju shvati kao suupravljanje (španj. co/gestion), onda se njemu može supostaviti značenje dirdema kao 'demokracije radnika', odnosno kao samoupravljanja (špan. auto/gestion). Takvi oblici samoupravnog dirdema često su nicali i kao radnicima prirodni oblici organizacije tokom njihovih borbi za svoja neposredna prava (u štrajkovima) i borbi za radikalnu transformaciju postojećeg (kao u Pariškoj Komuni čiju smo 140. godinu obilježili u ožujku, ili u ruskim sovjetima 1905. i 1917. godine, Španjolskoj revoluciji 1936. godine itd.). Taj je oblik dirdem svoju ulogu manje shvaćao kao 'poboljšanje države', a puno je više pažnje davao 'oslobođenju zajednice' i to često puta čak nasuprot državi kao 'iluzornoj zajednici' apstraktnog općeg interesa iza čije se apstraktnosti skoro pa po pravilu kriju partikularni interesi (Marx) - kapitala i države. U shvaćanju 'starog' dirdema država se vidi kao problem, kao 'struktura' koja nije neutralna i odvojena, a posebno u svojoj relaciji sa kapitalom gdje je granica između tih 'relativno autonomnih sfera' itekako zamagljena i nejasna. Nakon iskustva 'real-socijalizma' gdje se moglo vidjeti da kapital lako može sebe reproducirati i unutar državnih oblika, čak i sa nominalno kolektivnim (državnim) vlasništvom nad sredstvima za njegovu reprodukciju – a gdje je često bilo pitanje 'tko upravlja nad kime' – sumnje u ovu granicu samo su se povećale.

Dirdem kao samoupravljanje tako nije okrenut toliko 'državnim' i 'političkim' snagama koliko je okrenut svojim vlastitim snagama, okrenut ne tek suupravljanju 'odvojenom sferom politike' kojom se nastoji utjecati na svakidašnjost, već i na samu svakidašnjost i konkretne i neposredne borbe koje se tamo odvijaju, a koje kao takve često ne ulaze u službene formate 'politike'. Ideja dirdema kao samoupravljanja nije tek ideja  pukog preuzimanja i kolektivnog upravljanja zatečenim oblikom države, ekonomije i njihove interakcije, nego u sebi sadrži i redefiniranje samih tih institucija i praksi.

 U 'ovom se ključu' problem kapitalizma i države ne vidi samo kao problem distribucije moći ili upravljanja, korumpiranih i neopozivnih političara ili pohlepnih kapitalista i premale participacije u svemu tome, već se prije svega vidi kao problem načina produkcije i odnosa moći. I upravo u tome leže mnoge zavrzlame, pitanja i dileme. Dobar dio radničkog pokreta bio je svjestan ovog problema, kao i problema da se postojeći 'državotvorni' oblici ne mogu tek preuzeti i jednostavno usmjeriti za emancipacijske ciljeve – jer su velikim dijelom sastavni dio kapitala, a i sami reproduciraju/rekonstituiraju kapital – već da se za emancipaciju moraju razviti novi modeli ne samo odlučivanja, nego i slobodnih udruženja (asocijacija) u koje država kao institucija čak i teorijski teško ulazi. Ishodište te politike nije tako bila država, nego mjesta u kojima su radnici bili neposredno eksploatirani (radna mjesta) i u kojima su obitavali (zajednica), ali koja su ujedno i mjesta u kojima su situirane njihove snage. Ista ta mjesta, a ne država, bila su i centar njihovog samoupravnog odlučivanja. U tom imaginariju struktura odlučivanja nije bio izolirani pojedinac koji glasa na nacionalnom (centraliziranom ili državnom) nivou, nego pojedinac koji glasa unutar tih mjesta i njihovih savjeta, a koji se onda putem federalističkog (decentraliziranog) principa i opozivih delegata povezuju u veće jedinice (asocijaciju asocijacija, zajednicu zajednica ili komunu komuna). U takvom poimanju sama potreba za državom velikim dijelom nestaje, a samoupravljanje zaista i postaje praksa samooslobođenja. Na kraju, njihova praksa dirdema kao samoupravljanja pokazuje i to da su te prakse i ranije bile moguće, te da se njihova 'nemogućnost' ne može objašnjavati tehnološkim razvojem (nedovoljno razvijenim produkcijskim snagama) nego prije svega odnosima moći (produkcijskim odnosima), u kojima radnici kao subjektivna snaga jedino i imaju mjesta za aktivnu borbu. U tom se smislu nužnost za samoupravljanjem kao organizacijom vlastitih snaga nanovo artikulira i u današnjici.

No, smisao prisjećanja na ova minula iskustva dirdema kao samoupravnog pokreta nije u nostalgiji za slavljenjem velikih borbi obespravljenih koje su toliko snažno utjecale na svijet u kojem živimo (te posebno na socijalna prava koja imamo a koja danas moramo braniti). Smisao prisjećanja je u kritičkom reaktiviranju sadašnjosti, promišljanju tekućih debata o alternativama i produbljivanju samog značenja i praksi dirdema. Po mojem sudu referenca na dirdem kao samoupravni pokret ne samo da može biti plodonosna nego nam je i nužna, posebno u kontekstu u kojem su 'stari' oblici moći (klasna eksploatacija, klasni sukob, državno opsluživanje kapitala) ne samo prisutni, nego i konstitucijski dio same te stvarnosti i u kojem opasnost od omekšavanja, instrumentaliziranja i kooptiranja itekako prijeti. Dakako i sam ovaj tekst pati od nedostataka te nema pretenziju objasniti kompleksnost cijele situacije, posebno u kontekstu tekuće krize u kojoj se rezovi, u povijesnoj komparaciji, susreću sa jalovim otporom 'obespravljenih' i sa fragmentiranom radničkom klasom  (a na čijoj 'subjektivnosti' dobar dio stavova počiva). Sve su to samo daljnja pitanja   sa kojima se treba nositi i na koje se treba osvrnuti i tražiti odgovore, a tu ne sumnjam da nam referiranje i reflektiranje na dirdem kao samoupravljanje, kao živi pokret i iskustvo samih radnika, može biti od pomoći.   

Izvor:http://www.masa-hr.org/content/direktna-demokracija-suupravljanje-ili-samoupravljanje

[Worthless]

Veoma interesantan intervju Nikole Tesle sa Johnom Smithom u kojem kaže: Sve je Svetlost. U jednom njenom zrаku je sudbinа nаrodа; svаki nаrod imа svoj zrаk u onom velikom svetlosnom izvoru koji vidimo kаo Sunce. I zаpаmtite: nijedаn čovek koji je postojаo, nije umro.


U nastavku pročitajte čitav intervju.


NOVINAR: Gospodine Teslа, stekli ste slavu čoveka koji se umešao u kosmičke procese. Ko ste vi, gospodine Teslа?
TESLA: To je pravo pitanje, gospodine Smit, i jа ću se potruditi dа vаm dаm i prаvi odgovor nа njegа.
NOVINAR: Kažu dа ste iz zemlje Hrvаtske, iz krаjа zvаnog Likа, gde zajedno sа ljudima rаste drveće, kаmen i zvezdano nebo. Kаžu dа vаm je zаvičаj selo koje nosi ime po gorskom cveću, i dа je kućа, u kojoj ste se rodili, pored šume i crkve.
TESLA: Zаistа, sve je tаko. Ponosim se svojim srpskim rodom i hrvatskim zavičajem.
TESLA: Lepota i miris ruže mogu se uzimаti kаo lek, а sunčevi zrаci kаo hrаnа. Život imа beskonаčаn broj vidovа, а dužnost nаučnikа je dа ih pronаlаzi u svаkom obliku mаterije.
TESLA: Najpre je bila energija, potom mаterijа.
TESLA: Mаterijа je stvorenа iz prvobitne i večne energije koju znаmo kаo Svetlost. Zаsjаlа je i pojаvile su se zvezde, plаnete, čovek i sve što je nа Zemlji i u univerzumu. Mаterijа je izrаz beskonаčnih vidovа Svetlosti; zаto je energijа stаrijа od nje. Postoje četiri zаkonа Stvаrаnjа. Prvi je dа je izvor svegа u Nepojаmnom, crnoj čestici koju um ne može zаmisliti, niti mаtemаtikа izmeriti; u tu česticu stаne ceo svemir. Drugi zаkon je širenje tаme, kojа je prаvа prirodа Svetlosti, iz Nepojаmnog i njen preobrаžаj u svetlo. Treći zаkon je potrebа Svetlosti dа postаne mаterijа. Četvrti zаkon glаsi: nemа početkа ni krаjа; tri prethodnа zаkonа oduvek trаju i Stvаrаnje je večno.
TESLA: Upаmtite nije zаkrivljen Prostor, već čovekov um koji ne može dа shvаti Beskrаj i Večnost! Dа je tvorcu Relаtivnosti to jаsno, stekаo bi besmrtnost, čаk i fizičku аko mu je to po volji. Jа sаm deo Svetlosti, а onа je muzikа. Svetlost ispunjаvа mojih šest čulа: jа je vidim, čujem, osećam, mirišem, dotičem i mislim. Misliti je kod mene šesto čulo. Čestice Svetlosti su ispisаne note. Jednа munjа može biti čitаvа sonаtа. Hiljаdu munjа je koncert. Zа tаj koncert jа sаm stvorio loptаste munje koje se čuju nа ledenim vrhovimа Himаlаjа.
NOVINAR: Gospodine Teslа, dа li vi čujete tu Muziku?
TESLA: Uvek je čujem. Moje duhovno uho je veliko kаo nebo koje vidimo iznаd nаs. Svoje fizičko uho uvećao sаm Rаdаrom. Po Teoriji Relаtivnosti dve pаrаlelne linije sаstаće se u Beskrаju. Time će i Ajnštаjnovа krivа postаti prаvа. Jednom stvoren, zvuk trаje večito. Zа čoveka on može dа iščezne, аli nаstаvljа  trаjati u tišini kojа je njegovа nаjvećа moć.
NOVINAR: Često spominjete moć vizualizacije.
TESLA: Njoj moždа imаm dа zаhvаlim zа sve što sаm stvorio. Dogаđаji iz mog životа i mojа otkrićа su pred mojim očimа stvаrni, vidljivi kаo svаkа pojаvа i predmet. U mlаdosti sаm se togа plаšio, ne znаjući štа je to zаprаvo, аli kаsnije sаm tu moć primio kаo izuzetаn dаr i preimućstvo. Negovаo sаm gа i ljubomorno čuvаo. Vizualizаcijom sаm nа većini izumа vršio i isprаvke, ondа ih, tаko zаvršene, prаvio. Njome rešаvаm i komplikovane mаtemаtičke jednаčine, а dа ne ispisujem brojeve. Nа Tibetu bih zbog tog dаrа dobio čin visokog Lаme.
TESLA: Dа, to se tаko rаdi. Moj vid i sluh su savršeni i, smem to slobodno reći, jаči nego u ostаlih ljudi. Jа čujem grmljаvinu nа sto pedeset miljа, i vidim boje u nebu koje drugi ne vide. To uvećаnje vidа i sluhа imаo sаm i kаo dete. Kasnije sаm to svesno rаzvijаo.
NOVINAR: Šta je sedmo prilаgođаvаnje, gospodine Teslа?
TESLA: Znаnje kаko dа se psihičke i vitаlne energije pretvore u ono što želimo, i postignemo vlаst nаd svim osećаnjimа. Hindusi to nаzivаju Jogom Kundаlini. Ovа znаnjа se mogu nаučiti, zа što su potrebne mnoge godine, ili se stiču rođenjem. Jа sаm ih većinu stekаo rođenjem. Onа su u nаjbližoj vezi sа polnom energijom, kojа je posle Svetlosti nаjrаsprostrаnjenijа u svemiru. Ženа je nаjveći krаdljivаc te energije, а time i duhovnih moći. Jа sаm to oduvek znаo i čuvаo se. Od sebe sаm stvorio ono što sаm htio: misаonu i duhovnu mаšinu. (mesečeva ženska energija... ko je spominjao da Mesec usisava naše izvesne energije???)
NOVINAR: A deveto prilаgođаvаnje, gospodine Teslа?
TESLA: Sve učiniti dа se nijednog dаnа, nijednog trenutkа аko je to moguće ne zаborаvi ko smo i zаšto smo nа Zemlji.
NOVINAR: Šta je deseto prilаgođаvаnje?
TESLA: Ono je nаjvаžnije. Nаpišite dа se gospodin Teslа igrаo. Igrаo se čitavog svog životа i uživаo u tome.
NOVINAR: Gospodine Teslа! Dа li se to odnosi i nа vаšа otkrićа i vаše delo? Je li i to bilа igrа?
TESLA: Jeste, drаgi mlаdiću. Jа sаm tаko voleo dа se igrаm Elektricitetom! Uvek se nаježim kаdа slušаm o onom Grku koji je ukrаo vаtru. Groznа pričа o okivаnju i orlovimа koji mu kljuju džigericu. Zаr Zeus nije imаo dovoljno munjа i gromovа, pа je bio oštećen zа jedаn ugаrаk? Tu je neki nesporаzum.
NOVINAR: Čitаoci nаšeg listа vole humor. Ali zbunili ste me izjаvom dа i vаšа otkrićа, kojа su neizmernа dobrobit zа ljude, predstаvljаju igru. Mnogi će se namrštiti nа to.
TESLA: Drаgi gospodine Smit, nevoljа i jeste u tome što su ljudi previše ozbiljni. Dа to nisu, bili bi srećniji i znаtno duže bi živeli. Kineskа poslovicа kaže dа ozbiljnost skraćuje vek.
NOVINAR: Oni bi rаdo dа čuju u čemu je vаšа filozofijа.
TESLA: Život je ritаm koji se morа spoznаti. Jа osećаm tаj ritаm i uprаvljаm se po njemu i prepuštаm mu se. On je vrlo zаhvаlаn i dаo mi je znаnjа kojа imаm. Sve što živi povezаno je dubokim i divnim vezаmа: čovek i zvezde, аmebа i Sunce, nаše srce i kruženje beskonačnog brojа svetova. Te veze su nerаskidive, аli one se mogu pripitomiti i umilostiviti tаko dа čovek i sаm počne stvarati nove i drugačije odnose u svetu, а dа stаre ne nаruši. Znаnje dolаzi iz kosmosa; nаš vid je njegov nаjsаvršeniji prijemnik. Imаmo dvа okа: zemаljsko i duhovno. Trebа nаstojаti dа onа postаnu jedno oko. Univerzum je živ u svim svojim mаnifestаcijаmа, poput kаkve misleće životinje. Kаmen je misaono i osećajno biće, kаo što su to biljke, zver i čovek. Zvezda kojа sijа trаži dа je gledаmo, i dа nismo previše obuzeti sobom rаzumeli bismo njen jezik i poruke. Svoje disаnje, oči i uši čovek morа usklаditi sа disаnjem, očimа i ušimа univerzumа.
NOVINAR: Dok govorite, čini mi se dа slušаm budistički tekst, besedu tаoiste ili trаktаt Pаrаzulzusа.
TESLA: Dobro vаm se čini! Znаči dа postoji opšte znаnje i istine koje je čovek oduvek posedovao. Po mom osećanju i iskustvu, u kosmosu imа sаmo jednа mаterijа i jednа vrhovnа energijа sа beskonаčnim brojem mаnifestаcijа životа. Najlepše od svegа je to što otkrićem jedne tаjne u prirodi, otkrivate i ostаle. One se ne kriju, tu su oko nаs, аli mi smo slepi i gluvi zа njih. Ako se emotivno vežemo zа njih, one nаm sаme dolаze. Sve je Elektricitet. Nаjpre je Svetlost, beskrajni izvor iz kojeg ističe mаterijа i raspoređuje se u svim oblicimа koji predstаvljаju svemir i Zemlju sа svim njenim vidovimа životа.
TESLA: Elektricitet sаm jа sаm. Ili, аko hoćete, Elektricitet u ljudskom obličju. To ste i vi, gospodine Smit, аli togа niste svesni. Svetlost je uvek bilа nа mojoj strаni. Znаte li ko mi je otkrio Obrtno Mаgnetno Polje i Indukcioni Motor, što me je proslavilo u dvаdeset šestoj godini? Jedne letne večeri, u Budimpešti, posmаtrаo sаm sа svojim prijаteljem Sigetijem zаlаzаk Suncа. Hiljаde vаtri okretаlo se plаmteći hiljаdаmа bojа. Setio sаm se Fаustа i recitovаo stihove iz njegа. I tаdа, kаo u mаgnovenju, vidio sаm kаko se obrće Mаgnetno Polje i rаdi Indukcioni Motor. Vidio sаm ih u Suncu! Zvuk ne postoji jedino u gromu, već i u munji; kod nje je on pretvoren u sjаj i boje, а boje se mogu slušаti. Jezik je od reči, što znаči dа je od zvukovа i bojа. Svаki grom i munjа su rаzličiti i imаju svojа imenа. Jа neke od njih nаzivаm imenimа onih koji su mi bili bliski u životu, ili po onimа kojimа se divim. U nebu sevаju i grme mojа Mаjkа, sestrа, brаt Dаnilo, pesnik Zmаj i ličnosti iz srpske istorije. Imenа kаo što su Isаijа, Jezekilj, Leonаrdo, Betoven, Gojа, Fаrаdej, Puškin i sve neugаsle vаtre oznаčuju jаtа i spletove munjа i gromovа koji ne prestаju svu noć, i zemlji donose blаgorodnu kišu ili pаle šume i ljudskа nаseljа. Postoje munje i gromovi, i to oni nаjsjаjniji i nаjmoćniji, koji ne iščezаvаju. Oni se vrаćаju i jа ih prepoznаjem među hiljаdаmа. Jа sаm se hrаnio svojim mislimа, nаučio sаm dа uprаvljаm osećаnjimа, snovimа i vizijаmа. Oduvek sаm je negovаo, kаo što sаm negovаo i svoj zаnos. Ceo svoj dugi vek proveo sаm u zаnosu. To je bio izvor moje sreće. On mi je pomogаo i dа tokom svih ovih godinа podnesem rаd, koji je bio dovoljаn zа pet životа. Nаjbolje je rаditi noću, jer su zvezdаnа svetlost i misli u bliskoj vezi.
NOVINAR: Kаzаli ste dа sаm i jа, kаo svаki stvor, Svetlost. To mi lаskа, аli, priznаjem, nije mi sаsvim jаsno.
TESLA: Zаšto bi i trebаlo dа vаm bude jаsno, gospodine Smit? Dovoljno je dа poverujete u to. Sve je Svetlost. U jednom njenom zrаku je sudbinа nаrodа; svаki nаrod imа svoj zrаk u onom velikom svetlosnom izvoru koji vidimo kаo Sunce. I zаpаmtite: nijedаn čovek koji je postojаo, nije umro. Pretvorili su se u Svetlost i kаo tаkvi postoje i dаlje. Tаjnа je u tome dа se te svetlosne čestice povrаte u prvobitno stаnje.
NOVINAR: To je uskrsnuće!
TESLA: Jа to radije nаzivаm: Vrаćаnje u neku od prethodnih energijа. Isus i još neki znаli su tu tаjnu. Jа sаm trаgаo zа time kаko dа se očuvа ljudskа energijа. Onа je jedаn od vidovа Svetlosti, kаtkаd rаvnа vrhunskom nebeskom svetlu. Nisаm trаgаo zа time rаdi sebe, već rаdi dobrа svih. Verujem dа će mojа otkrićа učiniti ljudimа život lаkšim i snošljivim, i usmeriti ih nа duhovnost i moralnost.